fbpx

Jedan Čovek i jedan rat – poezija Dušana Vasiljeva

Jedan Čovek i jedan rat – poezija Dušana Vasiljeva

Pesnik Dušan Vasiljev jako mlad spoznaje okrutnosti rata. Kao osamnaestogodišnjak bori se na italijanskom frontu, a iz rata se vraća bolestan, iznemogao, razočaran. Njegova poezija nam osvetljuje posledice rata iz lične perspektive i daje sliku duhovne klime toga perioda. U pesmi „Čovek peva posle rata" lirski subjekt ostaje nemoćan pred grozotama posleratne stvarnosti. Povratnik zatiče osramoćenu i napaćenu porodicu. Gnuša se nemoralu koji je zavladao svetom, ali nema snage da mu se suprotstavi. Rat mu oduzima volju i on postaje nemo posmatrač života. Preispitivanje smisla ratovanja postaje povratnikova stvarnost.

„Ja sam se smejao u krvi do kolena
I nisam pitao: Zašto?"

Lirski subjekt izražava gnušanje prema sebi kao ratniku (krv i stradanje postaju realnost na koju je naviknut). Rat oduzima čoveku sposobnost slobodnog mišljenja i delanja i ono najdragocenije – ljudskost.

„Oh ja sam željan zraka! I mleka!
I bele jutarnje rose!"

Lirski subjekt sada ne traži ništa. Čezne za duhovnim mirom i čistotom. Rosa, vazduh i mleko simbolizuju nešto nežno, neuprljano.

U pesmi „Plač matere čovekove" Vasiljev sa ličnog plana prelazi na univerzalni: tuga majke koja ja rasplela svoju sedu kosu zbog gubitka sina postaje simbol svih majki. Majka Čovekova gnevno odbacuje sve idole i Boga. Čoveka vidi kao roba koji je prepušten na milost i nemilost nečemu nevidljivom.

Oh kad čovek nije Čovek,
Već rob Nekog, koga nema,
Od koga sam do juče milost iskala;
oh, kada je čovek gori nego crv, -
neka se raspe po zemlji anatema,
i neka se prolije sva crvena krv!..."

Život posle smrti i vaskrsnuće sačuvani su samo za sina Božijeg. Majka se sinu obraća sa „rođeni mrtvi sine", jer je čovek rođenjem predodređen na stradanje i patnju. Vasiljev ističe čovekov značaj, tj. značaj čovekove volje. Treba graditi hramove posvećene čoveku. U trenucima optimizma Vasiljev svu nadu polaže u ljude ali ipak njegovo ratno iskustvo uvek prevlada te se vraća stavu da su ljudi jedino ujedinjeni istom patnjom.
U pesmi „Žice" lirski subjekt da su posledice rata nepovratne. Čovek je trajno izgubio svoju plemenitost. Poraz i rezigniranost lirskog subjekta se dodatno pojačavaju figurama ponavljanja.

Ljudi su u nama duboko, duboko skriveni,
i ne mogu,
ne mogu,
ne mogu da se vrate..."

Autor: Jovana Đurišić

Podeli ovu vest

18/10/2013 0 comment

Veruje se da je ime dobio po belim borovima sa žutom četinom, boje starog zlata, koji su nekada prekrivali talasaste padine Zlatibora. Naučno ime bora je PINUS SILVESTRIS VARIEGATA ZLATIBORICA. Druga legenda kaže da je Zlatibor nazvan po bogatstvu borove šume, koja je doseljenicima iz Crne Gore i Hercegovine bila glavni izvor prihoda. Koristili ...

14/07/2026 0 comment

Naša zemlja je druga u svetu po proizvodnji malina. Ovih dana pijačne tezge su pune ovog ukusnog i zdravog voća, zato iskoristite priliku i ...

21/05/2026 0 comment

Spasovdan je četrdeseti dan od Vaskrsa i uvek pada u četvrtak.Ovo je stočarski i ratarski praznik,koji se slavi i kao krsna slava,ali i kao zavetina ...

20/03/2026 0 comment

DANI KOMEDIJE u Jagodini je manifestacija koja traje preko pedeset godina u kontinuitetu, okuplja veliki broj ljubitelja satire i humora sa brojnim ...

26/07/2026 0 comment

Na današnji dan slave se i pominju sva javljanja i čuda koja je u istoriji hrišćanske crkve učinio arhanđel Gavrilo. Prvi put je slavljen na Svetoj ...

O Portalu

Portal koji promoviše Srbiju i njene vrednosti. Sve na jednom mestu, priča o Srbiji koju volimo, njenoj tradiciji, lepotama, ljudima i događajima.

Najnovije vesti